Istorija Planine

Jahorina pripada dinarskom planinskom sistemu. Dužina masiva koji dominira i koji nema jasnih morfoloških, bioloških, hidroloških međa, kao ni jasne granice između susjednih planina je 25-30 kilometara, a širine od 5-15 kilometara. Najviši vrh je Ogorjelica – 1916 metara. To što se nalazi na mjestu uticaja dvije klime (mediteranske i kontinentalne) njen reljef, geološki sastav, vegetecioni pokrivač i riječni slivovi kao značajni modifikatori klime daju joj određene specifičnosti. Snijeg na ovoj planini ima oko 180 dana u godini, od novembra do aprila. Prosječna visina mu je skoro 100 cm a najniže temperature su u januaru sa prosječnom dnevnom od -9,9 stepeni Celzijusovih. Magle su rijetke i javljaju se s proljeća i jeseni. Nema jakog vjetra sa sjevera, a na vrhovima Jahorine duvaju vjetrovi južnih smjerova.

Ostaci srednjevijekovnih gradova i utvrđenja i nekropole stećaka srednjevjekovnih spomenika zanimljivi su kulturni – istorijski spomenici koji svjedoče da je ovaj kraj nekada bio raskrsnica svih važnijih puteva, ali i centar zemlje Pavlovića jedne od najmoćnijih i najuglednijih porodica bosanske države u vrijeme kralja Tvrtka Kotromanića.

Mada nedovoljno istraženi kao svjedoci jednog vremena su ostaci grada Pavlovca kod Prače koji su sagrađeni 1415. godine. Na lokalitetu Prače postoje dva izvora mineralne vode od kojih se jedan zove Kiseljak. Po narodnom predanju ova voda liječi stomačna oboljenja i u njenu ljekovitost vjerovali su još i stari Rimljani o čemu svjedoče ostaci cijevi rimskog vodovoda i keramike.

Iz srednjeg vijeka su i ostaci utvrđenog dvora na vrelu Paljanske Miljacke koji je pripadao čuvenoj srpskoj despotici Jerini, ženi despota Đurađa Brankovića. Vjeruje sa da su tu u maloj nekropoli sahranjeni gospodari zemlje Pavlovića. Na ne pristupačnom terenu iznad mjesta gdje se sastaju Paljanska i Mokranjska Miljacka u Bulozima, o starom gradu Litovac danas svjedoče oskudni istorijski podaci – kameni ostaci kao i narodna predanja koja nas vode i do Starog Grada – Hadidjeda gdje se nekada kovao novac za srednjevjekovnu bosansku državu. Sve ovo kao i zanimljiva mjesta, poput pećina kao što je Orlovača koja se nalazi u istoimenimm stijenama u Mokrom na 16-tom kilometru puta od Sarajeva ka Sokocu i koja prema mišljenju stručnjaka spada u red najljepših i najzanimljivijih na prostorima bivše Jugoslavije, zatim smještana visoko u stijenama mitske gore Romanije Novakova pećina čuvena po hajduku Starini Novaku, pa pećina u Bogovićima, Litovac u koritu Miljacke, te pećina Lednjača iz koje se još prije 20-tak godina vadio led u vrijeme ljetnih vrućina, predstavlja rijetko zanimljiv i sa turističkog aspekta atrakrivan region.