Ski liftovi se mogu podijeliti na površinske i zraćne, ovisno o tome da li je skijaš u kontaktu sa podlogom ili ne. Većina njih ima elektromotor u donjem terminalu. Svi liftovi imaju i pomoćne agregate odgovorne za preuzimanje pogona u slučaju kvara.
Baby ski lift
Isključivo je namjenjen za škole skijanja. Predstavljen je čeličnom sajlom ili užetom koji se kreće na visini odprilike 1.2 metra zemlje. Na uže su obično pričvršćene ručke, koje vještiji početnici mogu postaviti iza leđa kako bi im olakšao put do vrha. Ova vrsta žičare pokriva relativno kratke udaljenosti visinske razlike.
Ploče, ankeri
Obično predstavljaju redovan izvor frustracija za sve početnike na skijama ili daskama. Neprijatan trzaj pri ukrcavanju, koordinacija skija i štapova sa pratiocem na sidru, silazak sa “žice”, sve ovo često uzrokuje padove. U osnovi, kod ovih liftofa, čelična sajla se okreće oko dvije horizontalne remenice na visini od otprilike 3-4 metra. Štapovi se spuštaju sa sajle i završavaju u obliku tanjira ili slova J ili slova T. Pogrešna je odluka sjediti na sidru ili udici na njih se treba samo osloniti zadnjicom i održavati ravnotežu.
Šestosjed i dvosjed
Ovo je trenutno omiljeni način prevoza na skijalištu. Princip je većini poznat, čelična sajla na udaljenost od oko 10 metara od tla nosi sjedišta koja mogu primiti od jednog do čak 8 skijaša. Masivni nosivi stubovi na trasi žičare osiguravaju savladavanje značajnih udaljenosti i visinskih razlika. Udobnost putnicima pružaju podstavljena i ponekad grijana sjedišta. Mnogi ih vole jer ne moraju skidati skije s nogu.
Žičare/Gondole
Prije svega pružaju potpunu zaštitu od vanjskih uticaja. Kabine primaju od 4 do 16 osoba. Vezani su samo za jedan kabl, koji ima i noseću i pogonsku funkciju i proteže se preko niza potpornih stubova. Prije ulaska u Gondolu skidamo skije i iste odlažemo u otvore namjenjene za to.